U ovoj dobro poznatoj pjesmi Paul Simon opisuje svoju potpunu spremnost da se žrtvuje za svoju ljubav. “When you're weary, feelin' small... I'm on your side, Oh, when times get rough and friends just can't be found... when darkness comes and pain is all around, like a bridge over troubled waters, I will lay me down.” Onda slijedi hrabrenje,"Sail on children, sail on by. Your time has come to shine, all their dreams are on their way. See how they shine, Oh when you need a friend, I'm sailing right behind."

Jezgra vječnoga razvoja

Sve je drugačije s hodočasnikom na putu k svjetlu! On se također povjerava zemlji na kojoj stoji, ali to je njegova unutarnja osnova, njegova duboko utemeljena osnova života. On se u potpunosti povjerava Kristovu principu u svomu srcu. Zato ga rosenkreutzeri nazivaju ružom srca, jezgrom vječnoga razvoja. Predaja tomu principu jest samopredaja, o kojoj govore gnostički rosenkreutzeri. To je istinsko, pozitivno opuštanje, a nije bezvoljni ili mlitavi stav; to je potpuno svjesno povjerenje u most koji vodi u kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta. Ulaz u njega skriven je kao načelo u ljudskomu srcu.
Most je način za ostvarenje cilja. Da bi se nešto doseglo, nešto drugo treba biti premošteno, na primjer dolina, ponor, divlja rijeka. Most mora biti izgrađen i stoga mora postojati plan gradnje. Ali iznad svega mora postojati neodoljiva čežnja da se postigne cilj i volja da se obavi posao.
Možemo reći da netko tko želi ići putem savršenstva mora biti istinskim graditeljem mosta da bi imao uspjeha; svoje postojeće stanje koristiti kao polaznu točku. Tko počne na taj način i potčini se vodstvu duše, otkriva da je put koji vodi u život već otvoren kao široka duga što se proteže od horizonta do horizonta. To je duga obećanja koja zrcali sve vidljive i nevidljive boje. Te boje odgovaraju zvucima neizgovorljivoga imena koji izviru iz fontane stvaranja.

Bez toga puta nema izravnoga znanja

Taj put je most koji hodočasniku otvara četvrtu dimenziju. Tu dimenziju može doživjeti jedino onaj tko svoje cijelo biće uskladi s tom visokom vibracijom, i to pomoću čistog, nesebičnoga načina života i potpune pripravnosti da služi božanskoj ljubavi koja će ga voditi do njegova cilja.
Most prema vječnomu životu gradi se i poprima oblik onoliko koliko se glava i srce očiste od ego interesa, koliko se prostora oslobodi za utjecaj čistih snaga iz carstva živih duša. Bez toga mosta, objašnjava drevna mudrost, bez te veze, ne možemo primiti znanje iz prve ruke. Tim mostom, pored uobičajenog osjećajnoga reagiranja, razvija se inteligentni rezonantni instrument u ljudskomu biću, koje teži unutarnjem oslobođenju.
Istočnjački simbolizam govori o mostu uzdaha koji vodi ljude u dolinu suza, bola, sebičnosti i usamljenosti. Ali taj most što se "spušta", dalje se u priči zamjenjuje zračećom dugom, dugom obećanja, koju su izgradili sinovi ljudi što traže čisto svjetlo. Duga simbolizira sedam zraka sedmoduha.
Ti su sinovi ljudi prešli most koji vodi božanskomu svjetlu i donijeli ga svijetu ljudi da bi na taj način ukazali na novo kraljevstvo duša. I sve duše koje čeznu za tim svjetlom i koje su možda još bile odvojene tada se sjedinjuju. Sve se duše ujedinjuju i tako čine sveobuhvatnu dušu. Jer u carstvu živih duša nema podijeljenosti.
Isto je i ovdje i sada. Sva ljudska bića u kojima se može roditi vječna duša tvore zajedno neraskidivo jedinstvo - antahkaranu. Tada se više ne može govoriti o momu mostu ili mojoj vezi, nego o povezanoj grupi, koja neprestano gradi i održava. Uočljiva karakteristika toga rada jest spokoj i pozitivna opuštenost koji nemaju ništa zajedničko s negativnim i očekivajućim ili odričućim stavom niti s ravnodušnošću i tromošću.
Nevolja je u svijetu velika, pa zajednica živih duša potiče sve koji su za to sposobni da surađuju na visokoj razini živih duša, tako da mogu stvoriti svjetlosni kanal, most preko koga gnoza, živo božansko znanje, može teći prema tražiteljskomu čovječanstvu. Tako obnoviteljske energije mogu biti prenesene preko takva mosta izgrađenog samopredanošću i samožrtvom mnogih.
Baš kao što onaj tko voli žrtvuje sebe i daje svoje tijelo da bude mostom za ostvarenje jedinstva s voljenim, tako i hodočasnik žrtvuje svoju osobnost u čistoj službi svjetlu. On svoj život stavlja pod vodstvo duše. Duša ga onda vodi poput prijatelja i omogućuje mu da služi svojim bližnjima. Služba je usmjerena na rasplamsavanje plamena, koji je kao iskra prisutan u svakomu, u svijetleću vatru, kako bi se povećala slava onoga velikoga života u komu ponovno možemo naći smisao našega postojanja.
Tko se povjeri unutarnjoj osnovi postojanja može pomoći gradnji i održavanju mosta svjetla preko koga će mnogi doseći viši život.
 

Pentagram 2002.